Home / Zenski Kutak / AKO HOĆEŠ DA UPROPASTIŠ KĆERKU, DAJ JOJ JEDAN OD OVIH 10 SAVJETA: Tvrdi psiholog Mihail Labkovski!

AKO HOĆEŠ DA UPROPASTIŠ KĆERKU, DAJ JOJ JEDAN OD OVIH 10 SAVJETA: Tvrdi psiholog Mihail Labkovski!

Jedan od najpoznatijih ruskih psihologa, Labkovski tvrdi da ovi stavovi kod nas postoje generacijama, a da mi treba da ih eliminišemo što prije

1. Najveća greška je kada majka svojoj kćerki govori: “Treba da budeš fina, prijatna, moraš svima da se dopadneš, treba da naučiš da kuhaš.... treba da ovo ili ono…” Nema ništa loše u kuhanju, ali dhevojčica ovu rečenicu u svojoj glavi memoriše kao: “voljeće me samo ako znam da kuvam i ako sam fina”.

Ako hoćete da vam kćerka zna da kuha, bolje je da joj kažete: ajde da danas zajedno skuvamo supu, očistimo kuću i td.

Ako kćerka vidi da mama nešto radi i uživa u tome, ona će to željeti da nauči.

2. Majka nikad ne smije da ima osuđujući odnos prema muškarcima i intimnosti. Rečenicu ovog tipa, djevojčica nikad ne sme da čuje od svoje majke: “Svi oni traže samo jedno!”; “Čim nađe bolju, muškarac ode”,”Treba da budeš nepristupačna, da se ne daješ lako…”

Ako čuje neku od ovih rečenica, djevojčica će odrasti u uvjerenju da su muškarci agresori, silovatelji, te da je se*s nešto prljavo i loše, nešto što treba izbjegavati. Istovremeno, njeno tijelo će početi da joj šalje signale sa godinama, hormoni će početi da bjesne, a ova unutrašnja kontradikcija između zabrane koja dolazi od majke i želje koja dolazi iznutra takođe je veoma traumatična.

3. Kćerki, starijoj od 20 godina, stalno govorite da je njena formula za sreću “udaja i rađanje djece”. I idealno bi bilo da se uda do 25. godine, inače će biti kasno. Razmislite o tome: u početku ste joj kao djetetu govorili šta treba da nauči da bi se udala i postala majka, a zatim ste joj nekoliko godina plasirali ideju da su muškarci loši, a seks prljavština, a sad opet govorite: vjenčaj se i rađaj … Rezultat je strah od same veze.

4. Četvrta greška je prezaštićenost. Sada je ovo velika nesreća, jer majke sve više vezuju svoje kćerke za sebe i okružuju ih sa toliko zabrana da postaje zastrašujuće. Ne idi u šetnju, ne druži se sa ovima, zovi me na svakih pola sata, gdje si, zašto si zakasnila 3 minuta. Djevojčicama se ne daje nikakva sloboda, ne daje im se pravo da donose odluke, jer se te odluke mogu pokazati pogrešnim. Ali to je normalno! U dobi od 14-16 godina normalan tinejdžer je u procesu odvajanja, želi sve da odluči sam i mora mu se to dozvoliti.

5. Peta greška je formiranje negativne slike o ocu. Nije važno da li je otac u porodici ili majka odgaja dijete bez njegovog učešća, neprihvatljivo je pretvaranje oca u demona. Ne možete reći djetetu da su njegovi nedostaci nasleđeni od oca. Ne možeš oklevetati oca, kakav god on bio. Ako je zaista bio „kreten“, tada bi majka trebalo da prizna svoj deo odgovornosti za činjenicu da je upravo takvu osobu izabrala za oca svog djeteta. Dijete ovde nije krivo, te ne treba mu nametati takav stav.

6.  Šesta greška je tjelesno kažnjavanje. Ako udarite svoju kćerku, psihički, ona brzo klizi sa normalnog samopoštovanja u položaj poniženog i potčinjenog. A ako fizička kazna dolazi od oca, ovo će gotovo sigurno dovesti do činjenice da će djevojčica izabrati agresora za partnera.

7. Sedma greška je potcjenjivanje. Kćerka treba da odraste, neprestano slušajući da je najljepša, najdraža, najsposobnija, najbolja. Ovo će stvoriti zdravu, normalnu sliku o sebi. Ovo će joj pomoći da odraste sa osjećajem samozadovoljstva, samoprihvatanja i ljubavi prema sebi. Ovo je garancija njene srećne budućnosti.

8. Osma greška je svađanje roditelja pred kćerkom. Roditelji nikada ne bi smjeli da se svađaju pred djecom, to je jednostavno neprihvatljivo. Naročito kada su u pitanju lični konflikti majke i oca, međusobne optužbe. Dijete ovo ne bi trebalo da vidi. A ako se to zaista dogodilo, oba roditelja bi trebalo da se izvine i objasne da nisu kontrolisali svoja osjećanja, posvađali su se i već su se pomirili, i što je najvažnije, objasniti djetetu da ono nema nikakve veze sa tim.

9. Deveta greška je loše ophođenje u pubertetu prema djevojčici. Postoje dvije krajnosti: dozvoliti sve, kako ne bi izgubili kontakt, i sve zabraniti, kako ne bi „propustili“. Oboje je loše.

Jedini način da se ovaj težak period prebrodi bez žrtve je čvrsta i dobra volja. Čvrsta volja – pridržavanje granica, dobronamernost – u komunikaciji. Za djevojke u ovom dobu je posebno važno da sa njima puno razgovaraju, pitaju ih, odgovaraju na raznorazna njihova pitanja, dijele svoja sjećanja. I treba da reagujete smirenije, nikada ne koristite ove razgovore protiv djeteta. Ako se to sada ne uradi, nikada neće biti intimnosti, a odrasla kćerka će reći: „Nikad nisam vjerovala svojoj majci“.

10. Posljednja greška je pogrešan odnos prema životu. Djevojkama ni u kom slučaju ne treba reći da njen život mora sadržavati određene tačke. Mora da se vjenča, da rađa, da bude mršava i td. Djevojčicu morate da prilagodite tome što je ona, morate je naučiti sposobnosti da sluša sebe, mogućnosti da radi ono što voli, što radi, da uživa, da bude nezavisna od tuđih procjena i javnog mnjenja. Tada će odrasti srećna, lijepa, samopouzdana žena, spremna za punopravno partnerstvo.

(Stil.kurir.rs)

About samir

Check Also

OVE ŽENE SU OTIŠLE FRIZERU I REKLE DA ŽELE TRANSFORMACIJU: Ošišao im je skoro svu kosu, pogledajte kakve su na kraju izašle iz salona, ŽENA BROJ 4 SVE JE ODUŠEVILA

U današnje vrijeme kratka kosa za žene ne smatra se samo praktičnom, već i vrlo ...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *